nedelja, februar 20

... i povratak

Nakon 3 sata jutarnjeg leta, stigao sam iz Moskve u Beograd, cime se zavrsava jos jedno vrlo interesantno putovanje. Tajland, Laos, Vijetnam i Kambodza su zemlje koje zasluzuju dosta vise vremena od onoga koje sam bio u mogucnosti da im posvetim. To je potpuno drugaciji svet od ovoga u kome zivimo. Drugacija kultura, religija, obicaji... Ipak, najjaci utisak ostavili su sami ljudi koji zive tamo. Svaka od ove 4 zemlje je posebna i drugacija, iako sve na prvi pogled izgledaju slicno. U koju god da se neko uputi - nece pogresiti.
Za kraj mogu ponoviti samo ono sto sam rekao na aerodromu u Bangkoku, pred odlazak:
I'll be back.

subota, februar 19

Moskva (2)

Danas u 14:20 napustio sam Bangkok. Inace, za one koji to nisu znali Bangkok je grad sa najduzim imenom (u originalu) i po tome je uvrsten u Ginisovu knjigu rekorda. Pravo ime grada Bangkok (na thai jeziku je): Krung thep mahanakhon bovorn ratanakosin mahintharayutthaya mahadilok pop noparatratchathani burirom udomratchanivetmahasathan amornpiman avatarnsathit sakkathattiyavisnukarmprasit

Ne, ovo nije bilo nasumicno lupanje po tastaturi. To je pravo ime grada. U prevodu znaci: Zemlja andjela, veliki grad besmrtnosti i razlicitih dragulja, velika neosvojiva andjeoska zemlja, zemlja 9 plemickih dragulja, kraljevski grad, prijatni glavni grad, mesto velike kraljevske palate, zauvek zemlja andjela i obnovljenih duhova, kreiranih od strane najvisih diva. Jednostavno, zar ne? Ipak, vecina ljudi ovaj grad (pored imena Bangkok) zove jednostavno "Grad Andjela".
Nakon 10.5 sati leta stigao sam u Moskvu. Tamo me je docekala vremenska razlika od 4 sata i temperaturna razlika od 45 C. Sutra ujutru nastavljam let za Beograd.

četvrtak, februar 17

Thai masaza

Ovo je mozda jedna od najbitnijih i najduzih tradicija thai naroda. Thai masaza je najcuvenija masaza na svetu, i ovde se vekovima prenosi s kolena na koleno. Definitivno, niko ko dodje u Tajland ne bi smeo da propusti ovako nesto. Nakon masaze, covek se zaista oseca preporodjeno.
Thai vole da masiraju i da budu masirani :). Naime, salona za masazu ima na svakom koraku sirom zemlje, a uopste nije neuobicajeno videti i salone na otvorenom, u shoping centrima, na pijacama, itd. To je ovde jedna od njihovih potreba.
Jedini problem je sto se covek jako brzo navikne na dobro, tako da onaj ko jednom ode na masazu, sigurno ode jos neki put. Srecom, cene su vrlo niske.

Thai hrana

Vrlo sam zadovoljan thai hranom, i iako sam u pocetku bio pomalo suzdrzan kada su u pitanu njihovi specijaliteti, moram reci da sam se brzo navikao. Generalno, thai jedu zdraviju hranu od nas, i vecini ljudi odavde hrana koja se jede kod nas - ne prija. Naravno, u ishrani preovladjuje pirinac (jede se umesto hleba), i spremaju ga na sto razlicitih nacina. Od pirinca se prave i slatkisi, vino, i jednostavno je nemoguce zamisliti obrok bez njega. Hleb se jako slabo koristi u ishrani (ponekad tost za dorucak). U Vijetnamu je hleb malo popularniji nego u ostatku regiona, i vijetnamci prave jako dobar francuski hleb (ziveli francuzi! :) ).
Nakon samo par nedelja potpuno sam se navikao na njihovu hranu, i moram priznati da mi hleb ne nedostaje. Takodje, thai vole dosta dobro da zacine hranu (posebno vole ljuto). Lao hrana mi izgleda vrlo slicna sa thai hranom, s tim sto je ona manje ljuta.
Kada su u pitanju slatkisi, oni nisu mnogo popularni, i ovde je npr. tesko naci dobru cokoladu (osim ako necete da kupite neku uvoznu i platite je ~200 din.).

utorak, februar 15

Jezici i pisma

Na Sijamu se govore thai, lao, kmerski i vijetnamski jezik. Svi oni spadaju u tonalne jezike i stoga su vrlo teski za nas. Thai i lao su vrlo slicni (recimo kao spanski i portugalski) i ljudi iz Tajlanda i Laosa se mogu medjusobno razumeti. Nezgodna stvar kod tonalnih jezika je ta sto imaju dosta vise glasova, koje mi ne koristimo, pa tako cak iako izgovorite neku rec savrseno, ukoliko nepravilno postavite akcenat ili nedovoljno dugo izgovorite neki glas, sagovornik vas verovatno nece razumeti, ili, jos gore, moze vas nepravilno razumeti. Sto se tice pisama, ona su originalna i svaka od ovih zemalja ima svoje pismo. Ponovo, thai i lao pisma su slicna, ali za nas vrlo teska jer se radi o znakovima koji nemaju nikakve slicnosti sa romanskim slovima. Takodje, ovi znakovi ne lice ni na kineska slova, ni na arapska slova. Zaista su originalna i vrlo nezgodna jer dosta znakova izgleda vrlo slicno. U thai jeziku imaju 44 suglasnika. Takodje postoji mnogo akcenata koji jos vise komplikuju stvar. Moj omiljeni akcenat je "ne citaj slovo" :) Naime, koliko god je nama tesko da govorimo tonalne jezike, tako je i ljudima odavde tesko da govore romanske jezike. Oni npr. ne mogu da izgovore slovo "S" na kraju reci (problem sa mnozinom u engleskom!), takodje neizgovorljivi su i "ch", "d" i jos par slova na kraju reci. Naravno, uz mnogo truda pojedinci uspevaju da usavrse govor i kazu neko od ovih slova na kraju reci. Da se vratim na akcenat, recimo kada thai napisu moje prezime, oni regularno napisu sva slova, ali iznad poslednjeg slova (ch), uredno stave akcenat koji znaci "nemoj ni da pokusavas da citas ovo slovo - uzaludno je".
Vijetnamci koriste latinicno pismo (eto i neceg pozitivnog sto je ostalo iza francuza), ali s obzirom da je i to tonalni jezik, a da u latinici nema mnogo slova, oni koriste strahovito mnogo akcenata i pisu ih levo, desno, gore, ispod slova. Nije retka situacija da jedno slovo ima 3 akcenta!

ponedeljak, februar 14

Bangkok (3)



Ponovo sam u Bangkoku. Nekako se sve u ovom regionu vrti oko Bangkoka, koji nesumnjivo predstavlja najveci centar na Sijamu. Vecina putovanja se odvija preko ovog grada, a i broj aviona koji slecu na medjunarodni aerodrom ovde je veci nego u svim ostalim gradovima u regionu. To je i razlog sto je uvek moguce naci jeftiniju avio kartu za Bangkok nego za bilo koji drugi grad ovde.
Za ljude koji putuju sa malo novca i backpackere postoji poseban deo grada koji se nalazi u i oko Khao San Road-a. Tamo se smestaj i hrana mogu naci za zaista neverovatno male pare. Ipak, mnogo isplativije je dati malo vise novca i dobiti dosta kvalitetniji smestaj (ili u Khao San Rd. ili u nekom drugom delu grada). Prethodni (drugi) put kada sam stigao u Bangkok, prenocio sam u jednom od hotela u Khao San-u. Nisam bas bio odusevljen i to je bio najlosiji hotel u kome sam bio na celom putu. Pored tog dela grada, za strance su popularni i Siam center gde se nalazi najveci broj luksuznih hotela i shoping centara, kao i deo grada Sukhumvit, koji bi upao u neku srednju kategoriju. Sada je visoka sezona u Tajlandu, ali zbog velike ponude hotela, nije problematicno naci semstaj.

nedelja, februar 13

Skola za majmune

Koh Samui je ostrvo poznato i po plantazama kokosovog oraha. Velika povrsina ovog ostrva je iskoriscena za kokos. Na ostrvu se nalazi nekoliko trening-centara za majmune. U tim centrima mladi majmuni se obucavaju za branje kokosovih oraha. Obuka traje vise meseci, ali polaznici za to vreme uspevaju da usavrse zanat, i posao, inace tezak za ljude, obavljaju vrlo efikasno. Nisam uspeo da saznam da li se majmunima isporucuje i besplatna literatura za vreme pohadjanja kursa, a ne znam ni kakvi su kriterijumi za polaganje ispita. No, bez obzira na to, cini mi se da su svi zadovoljni: Vlasnici centra za obuku efikasnim branjem kokosa, a i sami majmuni kolicinom banana koje dobijaju na dnevnoj bazi.
Danas se oprastam od ovih divnih plaza i veceras, nocnim letom u 22:00, idem nazad u Bangkok.

petak, februar 11

Koh Samui



Juce sam stigao na Koh Samui (ostrvo Samui), nakon 5 sati voznje autobusom i jos 2 sata brodom. Ovo ostrvo se nalazi nekih 34km od istocne obale Tajlanda. S obzirom na trenutnu situaciju na Phuketu, Samui je preuzeo "titulu" najpopularnijeg ostrva u Tajlandu. Ovde je broj turista neuporedivo veci nego na Phuketu. Plaze su isto tako lepe. Voda je malo cistija na Phuketu. Takodje, u ovo doba godine istocna obala je vetrovitija, tako da ovde ima vecih talasa, za razliku od Patong plaze koja se nalazi u uvali i gde je more izuzetno mirno. Stigao sam u glavni grad na ostrvu - Na Than i odmah produzio do Lamai plaze na juznoj obali ostrva. Tamo sam i proveo noc, a jutros sam presao na istocnu stranu (plaza Chaweng). Chaweng je najveca i najpoznatija plaza na ovom ostrvu. Nalazim se u bungalovu 5m od mora. Povecana popularnost ovog ostrva povukla je sa sobom i vise cene, ali ipak sve je to jos uvek u granicama prihvatljivog.
Temperature na ovim ostrvima ne variraju mnogo. Preko dana je obicno izmedju 35-38C, a nocu temperatura padne na 28-31C. Zbog blizine mora vrucine se mnogo lakse podnose.
Jos jedna interesantna stvar: Danas je po prvi put, nakon vise od mesec dana od kada sam krenuo na put - pala kisa (ako ne racunam neku "vlaznu maglu" koje je bilo u Hanoi-u). Padala je nekih pola sata i moram reci da mi je bas prijala. Svi smo izasli na ulice da pozdravimo ovaj dogadjaj.

sreda, februar 9

Nova godina!

Danas pocinje veliko slavlje u skoro svim zemljama ovog regiona. Slavi se Nova godina koja po lunarnom kalendaru pocinje 11.Februara, a slavi se od 9-11. Feb. Poznatija je pod imenom "kineska nova godina" i predstavlja "praznik nad praznicima" u Vijetnamu, Kambodzi i Laosu, a i u Tajlandu je jako veliki broj ljudi slavi.
Sutra ujutru krecem na istocnu obalu i to na ostrvo Koh Samui, a tamo cu i docekati novu godinu.

Nagrada

Juce, dok sam se vracao sa plaze, zaustavile su me dve devojke i zamolile da ucestvujem u nagradnoj igri. Taman sam mislio da odbijem, ali onda sam video ispred sebe dva tai osmeha, pa nisam imao kud :)
Fazon je bio kao zagrebes neku srecku i ako se ispod nadje 1, 2 ili 3 slike ribe, dobijas nagrade. I tako zagrebam ja prvu i tamo 1 riba. Nagrada majca. Zagrebem i drugu, a tamo 3 ribe. I to je kao specijalna nagrada - Dream holiday. Da, pomislih, a ja sam rodjen juce.... Uslov je samo da odslusam njihovu prezentaciju u jednom od resorta, 5km daleko od Patonga. Zvuci poznato? :) Naravno, nisam verovao u bilo kakve nagrade, ipak rekle su mi da ce doci po mene danas ujutru. Tako je i bilo. Jos sam spavao kada su me pozvali sa recepcije oko 9:30.
Dobro, rekoh, kada su vec tu, otici cu. Sidjem dole, a ono ispred hotela ceka limuzina sa vozacem. Fino, pomislih, bicu na sat vremena pravi naivni fuj-turista. Sednem ja na zadnje sediste (samo mi je falila kajla oko vrata da se potpuno uklopim u okolinu... Eh te kajle, nikada ih nema kada ti trebaju.) i odemo do resorta. Da ne duzim pricu, nakon krace prezentacije (oko 20min) i jos jedno sat vremena price o tsunamiju ljudi mi stvarno dadose voucher za 7 dana u jednom od resorta po izboru u Grckoj, UK, Malti, Baliju, Australiji, Tajlandu, Indiji, Kini, Maleziji i jos par zemalja. Vaznost - godinu dana. Dok sam odlazio rekose mi da se nadaju da cu reci ljudima koje poznajem da slobodno mogu doci na Phuket i da je ovde sve ponovo u redu. I nije tako lose, zar ne?

ponedeljak, februar 7

Ocevidac

Nalazim se u jednom od kafica u 2. bloku iza plaze (u 1. bloku jos uvek nista ne radi). Malo sam se sklonio sa sunca koje je prilicno jako ovde oko podne. Imao sam priliku da cujem price nekoliko ocevidaca tsunamija na Patong plazi. Pokusacu ukratko da prepricam sta sam cuo:
I tog dana, kao i svakog drugog, na plazi je bilo mnogo ljudi. Odjednom okean je poceo da se povlaci. More je pocelo da nestaje. Izgledalo je kao da je neko negde na sredini okeana izvukao ogroman cep i da je voda pocela negde da otice. Ljudi su bili iznenadjeni. Iza mora koje je nestajalo ostajale su samo male rupe pune vode i mnogo riba koje su se bacakale na suvom. Svi na plazi su bili zadivljeni ovim prizorom smatrajuci da je ovo jedinstveni prirodni fenomen. Ljudi su ulazili u prostor gde je nekada bilo more, pravili fotografije i setali po dnu okeana. Istrazivali su dno, gledajuci u biljke i zivotinje koje nikada ranije nisu imali prilike da vide. Deca su skakala u bazencice vode koja se zadrzala u rupama. Prethodne noci je bio pun mesec, i prvi komentari su bili da fenomen mora biti posledica ekstremno jakog efekta plime i oseke. Vecina ljudi je dosta duboko usla u prostor okeana. Na plazi su uglavnom bili stranci, bez mnogo iskustva kada je u pitanju ponasanje mora u ekstremnim situacijama. Niko, u tom trenutku, nije ni slutio sta ce se desiti.
Tada se, daleko na horizontu, pojavio tamni plavo-crni zid i jos vise ljudi se okupilo pokusavajuci da vide o cemu se radi. Nije im trebalo mnogo vremena da shvate da se plavo-crni zid krece jako velikom brzinom. Okean se vracao na svoje mesto. Tada je po prvi put nastala panika. Ljudi su poceli da vriste i beze sto dalje od obale. Nisu imali mnogo sansi jer se voda kretala brzinom od oko 300km/h. Shvatajuci da ne mogu pobeci neki od ljudi su se hvatali za palme i druge predmete koje su mogli naci duz plaze. Voda je preplavila plazu, put i ceo prvi blok iza plaze. Vec tada su mnogi ljudi i deca bili izgubljeni. Ali to je tek bio pocetak. Ono najgore je tek sledilo.
Drugi, daleko veci i smrtonosniji talas se priblizavao obali, brzi i veci za oko 3m od prvog. On je odneo sve pred sobom. Automobili, autobusi, kamioni, brodovi su velikom brzinom "odleteli" do prvog niza hotela iza puta i tu ostali nagomilani. Neki brodovi su ostali zaglavleni izmedju palmi na plazi. Ljudi koji su sedeli u obliznjim kaficima bili su takodje odneti sa ovim talasom. Drugi talas je preplavio 4 bloka.
Nakon drugog talasa, voda je isto tako brzo pocela da se povlaci noseci sa sobom ljude, automobile, namestaj, drvece; kao ogromna ruka okeana koja je vukla sve sa sobom nazad u vodu. Preostala voda koja se zadrzala na ulicama polako se vracala u okean do sledeceg jutra.
Sledece jutro je bilo suncano i jako toplo. Kao da se dan ranije nista nije desilo.
To je priroda.

nedelja, februar 6

Phuket



Nalazim se u mestu Patong, pored istoimene plaze, na jugozapadnom delu ostrva Phuket. Phuket je tropsko ostrvo i nalazi se samo 8 stepeni severno od ekvatora. Ovo ostrvo je jedno od par ostrva koja su najvise stradala u Tajlandu od posledica tsunamija koji se desio pre oko mesec dana, a vecina snimaka emitovanih sa Phuketa, snimljeni su upravo na ovoj plazi koja je najpoznatija na ostrvu.
Plaza je divna, turista ima jako malo, cene su jako niske (ovo ostrvo inace vazi za najskuplje u Tajlandu, i skoro svi hoteli su visokih kategorija). Jednom recju - divno mesto za odmor jer po prvi put nakon ko zna koliko decenija nije preplavljeno turistima. Naravno, ukoliko se ne plasite da dodjete ovde.
Prirodne katastrofe ovakvih razmera kao sto je tsunami koji se desio nakon zemljotresa, desavaju se jako retko i mislim da apsolutno nema razloga za strah. Stanje na ostrvu se jako brzo stabilizovalo. Posledice su i dalje vidljive, posto su svi restorani i vecina hotela duz obale osteceni, a neke manje gradjevine su srusene i priprema se izgradnja novih. Na sve strane se radi kako bi se ostrvo sto pre osposobilo za normalno funkcionisanje. Inace, centralni deo ovog mesta skoro da i nije ostecen, tako da se zivot sasvim normalno odvija. Voda je inace usla oko 1km duboko u ostrvo. Na sve strane se pozivaju turisti da ponovo pocnu da dolaze u vecem broju na Phuket, kako bi svojom posetom (i novcem koji ovde ostave) pomogli u oporavku od tsunamija. Ipak, vecina ljudi je jos uvek u strahu da bi se takva katastrofa mogla ponoviti. Po meni, potpuno neopravdano.
Planiram da ostanem ovde nekoliko dana, jer su plaze zaista divne, a onda cu verovatno na neko ostrvo na drugoj (istocnoj) obali.

subota, februar 5

Bangkok (2)



Danas sam nakon 10-tak sati voznje stigao ponovo u Bangkok i time zatvorio krug krecuci se po 4 zemlje dalekog istoka. Danasnji put, sam po sebi je bio novo iskustvo. Ako ste mislili da mi imamo lose puteve, onda bi trebali da vidite kakvi su putevi u Kambodzi. Ovde nije problem u tome sto je put los, vec sto puta nema! :)
Samo oko 30% puta je bilo asfaltirano, a ostatak smo presli po zemljanom 'putu'. To je bila voznja! Srecom amortizeri su bili dobri pa je ljuljanje bilo podnosljivo. Kako smo presli granicu, potpuni preokret: Tajland ima izuzetno dobre puteve, i u tom pogledu su daleko ispred nas.
Planiram da narednih nedelju dana provedem na par ostrva u juznom Tajlandu. Juzni deo ove zemlje je poznat po plazama koje se svrstavaju u najlepse i to na svetskom nivou. U Bangkoku se ovaj put necu zadrzavati. Malo sam promenio plan i sutra prepodne krecem na prvo ostrvo. Cena avio karte je sada samo 18 EUR.

petak, februar 4

Fotografije (2)


Floating market



Angkor

Angkor



Nalazim se u malom gradicu Siem Reap koji nipocemu nije poznat, osim sto se nalazi na 4km od Angkora i primarno sluzi kao destinacija sa koje se krece u obilazak tog antickog grada. Prethodna dva dana sam proveo u Angkoru (drugi dan bukvalno ceo: Otisli smo pre izlaska sunca, a vratili se nakon zalaska).
Angkor predstavlja nestali grad (ili mozda bolje reci gradove). U njemu se nalaze ostaci od oko 100 hramova, kraljevskih palata, i jos mnogo toga. On je, takodje, simbol kmera i bio je centar velike kmerske imperije. Kmeri su u periodu izmedju 9. i 13. veka vladali ovim prostorima iz Angkora. Imperija se prostirala od istocne sijamske obale do Bengalskog zaliva i ukljucivala teritorije danasnjeg Vijetnama, Laosa, Kambodze, Tajlanda, Mijanmara, a na severu i teritoriju juznokineske provincije Yunnan. U to vreme su kmeri bili na vrhuncu svoje moci. Simol danasnje Kambodze - Angkor Wat (glavni hram u Angkoru) se nalazi na njihovoj zastavi.
Angkor je jednom recju - fascinantan, i dva dana jedva da su dovoljna da se vidi polovina onoga sto se tamo nalazi. Ovo se najbolje moze videti sa slika, i nema mnogo smisla opisivati recima. Neverovatna je i velicina hramova, kao i to do koliko sitnih detalja je obradjivan svaki kamen koji je ugradjen. Angkor Wat je najveci budisticki hram na svetu i slicna gradjevina tog tipa u Evropi ne postoji (naravno ne mislim na budisticke hramove u Evropi, vec uopste).
Svako ko dodje u Kambodzu treba obavezno posetiti Angkor (sto inace vecina turista i radi).

sreda, februar 2

Killing fields

Nakon onoga sto sam saznao juce, vezano za skoriju istoriju kmera, otvorena su mnoga pitanja na koja sam zeleo da nadjem odgovor. Zato sam se uputio nekih 15km jugozapadno od grada do cuvenih Killing fields (polja smrti), nadajuci se da cu pronaci jos neke odgovore od ljudi tamo. Nakon sat vremena voznje po zemljanom putu punom rupa stigao sam na to tragicno mesto. Tu su pogubljene hiljade i hiljade ljudi, uglavnom dovezenih iz zatvora S-21. Necu opisivati okolinu, recicu samo da deluje sablasno, i da se na sredini polja nalazi visoka zgrada puna lobanja. Ono sto je mene interesovalo je ko su zaista bili crveni kmeri i sta se desilo nakon te 4 godine torture. Sreo sam jednu devojku, kmerkinju sa rodjakom. Ona zivi na Novom Zelandu, a rodjak je iz Pnom Pena. Od njih sam cuo nekoliko interesantnih prica.
Nakon revolucije koju su izveli, crveni kmeri su zaveli totalnu diktaturu. Ako nisi bio sa njima - onda si protiv njih, a zna se sta sledi kada si protivnik. Vecina ljudi su protiv svoje volje bili "crveni kmeri". Vodja crvenih kmera je bio Pol Pot.
Ono sto me je zaprepastilo u prici je da skoro niko od tih zveri nije kaznjen! Cak je i Pol Pot umro prirodnom smrcu. Ti ljudi, tj. te zveri jos uvek slobodno setaju ulicama ovog grada! Na moje pitanje sta se ceka, zasto se konacno ne sprovede pravda, odgovori su uvek bili isti: sleganje ramenima. Nikome od obicnih ljudi to nije jasno. Ono sto sam cuo od nekolicine kmera je da je odgovor verovatno u tome da sadasnja vlast nije spremna da se nosi sa eventualnom osvetom koja bi mogla odvesti zemlju u gradjanski rat (jer crvenih kmera nije bilo malo). Politicki i organizaciono crveni kmeri ne postoje vise, ali cinjenica da su na slobodi bivsi pripadnici - ostavlja gorak ukus. I jos nesto, pogodite vlada koje zemlje je indirektno bila jedan od glavnih pomagaca crvenih kmera! Pitam se samo da li je vlada TE zemlje ikada u istoriji vodila pravedan rat (osim u II sv. ratu). Mozda je i ta cinjenica jedan od razloga sto ni nakon 25 god. nije sprovedena pravda. Nakon poraza TE zemlje u Vijetnamu 1975. ona je pomagala crvene kmere. Takodje i Kina je isto tako indirektno imala bitnu ulogu u podrsci crvenim kmerima. Najpozitivniju ulogu u celoj prici je odigrao Vijetnam, koji je 5 god. nakon zavrsetka rata i ujedinjenja zemlje, 1980. izvrsio invaziju na Kambodzu (verovatno jedna od retkih pravednih agresija) i pomogao u svrgavanju crvenih kmera sa vlasti. Narod Kambodze im zbog toga mora biti zahvalan. Posle nekoliko meseci i odluke UN, Vijetnam se povukao iz Kambodze i odrzani su izbori.
Nakon ovakvih stvari covek se mora zapitati kako spreciti da se ovakve tragedije nikada ne ponove? Svaka zemlja ima svoje "crvene kmere", u svakoj zemlji postoje bolesni ljudi zeljni vlasti. Stvar je u tome da im ne treba dozvoliti da steknu moc i dodju na vlast, u protivnom sledi ono sto se desilo ovoj maloj zemlji i ovom, inace, prijateljskom i iskrenom narodu.

Sutra krecem nekih 300 km na sever do cuvenog Angkora. Tamo cu imati priliku da vidim najsvetliji period istorije kmera, za razliku od ovoga sto sam saznao u Pnom Penu.

utorak, februar 1

S-21

Danas sam nakon krace setnje odlucio da se malo vise upoznam sa istorijom ove zemlje i pokusam da shvatim sta se zaista desavalo ovde pre 20-tak godina. Otisao sam van centralnog dela grada i posetio (sada) muzej Tuol Sleng. Odmah da kazem da je ta poseta ostavila dubok utisak, i prosto ne znam kako da opisem osecanje koje sam imao krecuci se kroz Tuol Sleng. Ostao sam bez reci. Pokusacu ipak da ukratko opisem o cemu se radi. Tuol Sleng je ime visoravni (u prevodu "otrovna visoravan", ime se sasvim slucajno uklapa sa pricom koja sledi). To je do 1975. godine bila skola. Sasvim obicna skola sa 4 manje zgrade sa 2-3 sprata. Te kobne 1975. pocinje najtamniji period istorije kmera. Na vlast dolaze Khmer Rouge (crveni kmeri) koji u narednih 4 godine cine nevidjeni genocid nad sopstvenim narodom. Verovali ili ne, za 4 godine (1975-1979) ubijeno je vise od 2 MILIONA kmera (sto je tada cinilo skoro trecinu populacije od 7 miliona). Ubijani su obicni ljudi, radnici, profesori, naucnici, deca, bukvalno svi za koje su crveni kmeri pomislili da bi mogli biti protiv njih. Gorepomenuta skola je pretvorena u zatvor, pod kontrolom S-21 (security office 21), poznatoj po brutalnostima. Ucionice su pregradjene u uske celije. U svakoj celiji se nalazi po jedna slika koja prikazuje kako je celija zatecena (uglavnom sa ljudima). Coveka prodje jeza kada prolazi kroz celije. Kao da se jos uvek oseca miris krvi. Uzasno. Crveni kmeri su svaku zrtvu slikali, pa cak i pogubljenja. Nacini na koje su ubijali ljude, decu, bebe je nezapamcen. Regrutovali su decu od 10-15 godina i obucavali ih da ubijaju. Pravili su od njih zveri. Ono sto su fasisti radili u II svetskom ratu ne moze se porediti sa ovim. Napravio sam nekoliko fotografija, ali one zaista nisu za svakoga.
Nakon ovoga sto sam danas video u S-21, mislim da kmeri zasluzuju veliku pomoc ostatka sveta, jer ono sto su oni proziveli (oni koji su preziveli, njih samo 5 miliona) to verovatno nije niko drugi. Dobro je sto je ovako nesto konacno otvoreno za javnost. To je opomena svima kakve sve posledice mogu biti kada bolesni ljudi dodju na vlast.