ponedeljak, februar 7

Ocevidac

Nalazim se u jednom od kafica u 2. bloku iza plaze (u 1. bloku jos uvek nista ne radi). Malo sam se sklonio sa sunca koje je prilicno jako ovde oko podne. Imao sam priliku da cujem price nekoliko ocevidaca tsunamija na Patong plazi. Pokusacu ukratko da prepricam sta sam cuo:
I tog dana, kao i svakog drugog, na plazi je bilo mnogo ljudi. Odjednom okean je poceo da se povlaci. More je pocelo da nestaje. Izgledalo je kao da je neko negde na sredini okeana izvukao ogroman cep i da je voda pocela negde da otice. Ljudi su bili iznenadjeni. Iza mora koje je nestajalo ostajale su samo male rupe pune vode i mnogo riba koje su se bacakale na suvom. Svi na plazi su bili zadivljeni ovim prizorom smatrajuci da je ovo jedinstveni prirodni fenomen. Ljudi su ulazili u prostor gde je nekada bilo more, pravili fotografije i setali po dnu okeana. Istrazivali su dno, gledajuci u biljke i zivotinje koje nikada ranije nisu imali prilike da vide. Deca su skakala u bazencice vode koja se zadrzala u rupama. Prethodne noci je bio pun mesec, i prvi komentari su bili da fenomen mora biti posledica ekstremno jakog efekta plime i oseke. Vecina ljudi je dosta duboko usla u prostor okeana. Na plazi su uglavnom bili stranci, bez mnogo iskustva kada je u pitanju ponasanje mora u ekstremnim situacijama. Niko, u tom trenutku, nije ni slutio sta ce se desiti.
Tada se, daleko na horizontu, pojavio tamni plavo-crni zid i jos vise ljudi se okupilo pokusavajuci da vide o cemu se radi. Nije im trebalo mnogo vremena da shvate da se plavo-crni zid krece jako velikom brzinom. Okean se vracao na svoje mesto. Tada je po prvi put nastala panika. Ljudi su poceli da vriste i beze sto dalje od obale. Nisu imali mnogo sansi jer se voda kretala brzinom od oko 300km/h. Shvatajuci da ne mogu pobeci neki od ljudi su se hvatali za palme i druge predmete koje su mogli naci duz plaze. Voda je preplavila plazu, put i ceo prvi blok iza plaze. Vec tada su mnogi ljudi i deca bili izgubljeni. Ali to je tek bio pocetak. Ono najgore je tek sledilo.
Drugi, daleko veci i smrtonosniji talas se priblizavao obali, brzi i veci za oko 3m od prvog. On je odneo sve pred sobom. Automobili, autobusi, kamioni, brodovi su velikom brzinom "odleteli" do prvog niza hotela iza puta i tu ostali nagomilani. Neki brodovi su ostali zaglavleni izmedju palmi na plazi. Ljudi koji su sedeli u obliznjim kaficima bili su takodje odneti sa ovim talasom. Drugi talas je preplavio 4 bloka.
Nakon drugog talasa, voda je isto tako brzo pocela da se povlaci noseci sa sobom ljude, automobile, namestaj, drvece; kao ogromna ruka okeana koja je vukla sve sa sobom nazad u vodu. Preostala voda koja se zadrzala na ulicama polako se vracala u okean do sledeceg jutra.
Sledece jutro je bilo suncano i jako toplo. Kao da se dan ranije nista nije desilo.
To je priroda.

3 Comments:

At 07 februar, 2005 13:33, Anonymous Anonymous said...

Cao,
Cunami je velika tragedija,a ti si nam je tako verodostojno opisao i to iz prve ruke od ocevidaca.
Cudna je ta priroda.Posto obilazis ostrva sa lepim plazama,nisi nam rekao koja je tamo temperatura (nadam se preko 30 C).Samo da znas da je danas kod nas temp.
jutarnja -15 a dnevna -7 C.
Pozdrav.
Z i v e l i !
Stanisa

 
At 08 februar, 2005 10:22, Anonymous Anonymous said...

Strasno!

Jelena

 
At 08 februar, 2005 12:38, Anonymous Anonymous said...

Deki, svaka cast. Bolji si od Slobodana Micica!
:-)

Pozdrav,
Sue

 

Post a Comment

<< Home