petak, januar 28

Cu Chi tuneli - vijetnamski rat

Danas je bio vrlo interesantan dan. Posvetio sam ga istoriji ove zemlje. Rano jutros sam krenuo sa manjom grupom do u Cu Chi tunela, koji se nalaze 50-tak km severno od Ho Chi Minh-a. Radi se o ogromnoj mrezi tunela (preko 200km!) koje su koristili vijetnamci u ratu protiv amerikanaca. Vodic je bio ratni veteran, tako da sam usput naucio dosta detalja o ovom ratu, o nacinu na koji je vodjen, i na kraju, zasto amerikanci nisu uspeli da pobede. Provlacio sam se kroz nekih 200-tinjak metara tunela (treba imati u vidu da su tuneli gradjeni za vijetnamce koji su po gradji sitniji od nas, tako da iole krupniji covek tesko moze proci. U pojedinim delovima tunela morao sam da puzim da bih se provukao. Lukavstva koja su primenjivali i nacin na koji su vodili rat jednostavno nije ostavljao sanse amerikancima da nesto vise urade. Naucio sam dosta toga i o istoriji ove zemlje koja je u proslom veku provela vise od 50 god. u raznim ratovima (Kina, Francuska, Kambodza, USA...). Uvek su to bili odbrambeni ratovi vodjeni na njihovoj teritoriji. 1975. Vijetnam je izvojevao ujedinjenje. 30.Aprila nakon pobede snaga Severnog Vijetnama zemlja je ujedinjena i na taj nacin je spreceno da se ponovi prica sa Korejom, gde jedan narod zivi podeljen u dve zemlje. Amerikanci su porazom u ovom ratu primili jedan od najvecih samara u svojoj istoriji i u to vreme doveli u pitanje uspeh "domino rata" koji su vodili protiv komunistickih zemalja.
Nakon posete Cu Chi tunelima u gradu sam prosao pored palate ujedinjenja i otisao do Ratnog muzeja. Tamo je izlozen veliki broj eksponata iz vijetnamsko-americkog rata. Ono sto me je posebno iznenadilo je veci broj americkih ordena koje su (americki!) vojnici poslali Vijetnamu u znak protesta protiv rata koji su vodili. Vecina njih ima poruke tipa "To the people of United Vietnam: I was wrong. Sorry. i onda sledi ime i divizija vojnika...". U celoj prici ne treba posebno kriviti americke vojnike, koji su u 90% slucajeva isli tamo protiv svoje volje, vec naravno (kao i uvek) treba kriviti vladu USA.
Sutra planiram da krenem na krstarenje brodom od 3 dana po delti reke Mekong, koja se uliva u more juzno od Saigona. Malo sam promenio plan, pa se necu vracati u Saigon, vec cu pokusati da predjem u Kambodzu brodom. Videcemo da li cu uspeti. U svakom slucaju, plan je da stignem do pogranicnog mesta Chau Doc u naredna 2-3 dana. Tamo cu i prenociti, a onda ako sve bude OK preci u Kambodzu.

1 Comments:

At 28 januar, 2005 14:15, Anonymous Anonymous said...

Cao Deki,
nisi ni jednom spomenuo gde spavas i kako pronalazis smestaj? Opet neka knjizica ili ... kako reaguju ljudi kada im kazes odakle dolazis?

Slicica?

Srecno na krstarenju.
Jelena

 

Post a Comment

<< Home